BOŽIĆ
 

Tko je onaj koji se rodio?

Tko je ovo Dijete? U Vjerovanju izjavljujemo da je on
"Jedinorođeni Sin Božji. rođen od Oca prije svih vjekova: Bog od Boga. svjetlo od svjetla, pravi Bog od pravoga Boga: rođen, ne stvoren. istobitan s Ocem. po komeje sve stvoreno".
To je vjera koju Crkva proglasuje od Nicejskog sabora 325 godine pa dalje.

Na što se oslanja ta vjera? Na objavu, na Božju riječ:
"U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga - i Riječ bijaše Bog." (Iv 1.1)
On je sama Riječ Očeva, izrečena prije svih vjekova, prije nego su počeli postojati nebo i zemlja. Riječ je već bila kod Boga i to kao Jedinorođeni Sin, koji je u krilu Očevu; Sin... po kome sazda svijet.

A tko je Isus "za nas": I Riječ je tijelom postala i nastanila se među nama. I
"...radi nas ljudi i radi našega spasenja sišaoje s nebesa. I utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice i postao čovjekom". Tako ispovjedamo u vjerovanju.

Isus je dakle, "Bogs nama", i Bog za nas:
Bog ljudi ali i Bog za ljude. Bog je došao osobno da nas tješi i da nas spasi, a ne anđeo ili neki prorok (usp. Iz 63,9).

Evo pravog značenja i smisla božičnog otajstva:
" Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima: konačno, u ove dane. progovori nama u Sinu. Njega postavi baštinikom svega. Njega po kome sazda svjetove." (Heb 1.1-2)
Ali, rođenjem Isusa Krista Bog nam nije dao samo Riječ, dao nam je i svoj Život, tj. učinio nas svojom djecom:
A svima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja (1 Iv 1.2: "Život se očitovao, mi smo ga vidjeli").
Dakle, mi ne slavimo samo Isusovo rođenje, nego i naše rođenje. jer Isusovo rođenje obilježuje naše ponovno rođenje, naš preporod. U poslanici Hebrejima nalazimo najsvečanije riječi: Ti si Sin moj, danas te rodih! To govori Bog.
O kome govori? O svome Sinu Isusu Kristu. naravno! Tako je to shvaćala sva kršćanska predaja.
Ali, Isus Krist nije sam; on je "prvorođenac među mnogom braćom." (Rim 8,29); u njemu smo i mi "predodređeni da budemo sinovi po Isusu Kristu" (Ef 1,5).

Dakle, Otac danas i svima nama upravlja one svoje riječi: Ti si sin moj, danas te rodih. Ako to do sada nisi osjetio mozda ti je potrebno da se vratiš Ocu. Priznaj svoje grijehe u sakramentu svete ispovijedi i naći ćeš radost i mir u krilu Očevu.

 

ISTINITA PRIČA - UKRALI DIJETE ISUSA

Dogodilo se ne tako davno u Banzanu, malom gradiću na jugu Italije. Tjedan dana prije Božića, kao što obično biva, Ijudi su  bili u užurbanim pripremama za proslavu velikog blagdana.
U crkvi je sakristan počeo praviti velike jaslice s kipovima u prirodnoj veličini. Iz velikog ormara vadio je figurice, te smjestio najprije B.D.Mariju i sv. Josipa zatim ostale figurice. No, Dijete Isusa uzalud je tražio, nigdje ga nije mogao naći. Mora da je netko ukrao kip Djeteta Isusa, pomislio je. Trkom je izašao na trg vičući: "Ukrali su Dijete Isusa!" Župnika umalo nije udarila kap. Policija je pretraživala kuće, a mještani su se međusobno optuživali. Mladi pastir. koji je sam samcat živio u planini, čuo je viku i sišao da vidi što se to događa. Promatrao je cijeli prizor želio smiriti jadne ljude, ali jedan mještanin upre prstom u njega i počne vikati "On je ukrao Dijete Isusa; siguran sam! Držite lopova!" Jadni se pastir dao u bijeg sakrio se u jednoj šupi u brdu tako da ga nisu mogli naći.
Cijelu noć je proveo u tom skrovištu. Ujutro primjeti neku pukotinu u stijeni. Znatiželjan priđe i počne prstom pipati napuklinu. Slijedio ju je sve do kraja dok nije došao do mjesta odakle su se čuli jauci i dozivanja iz srušenih kuća. Ljudi su trčali da spase one što su bili pod ruševinama. Pastir zasuče rukave i pridruži im se u spašavanju. Oslobađao je ozlijeđene, spasio je nekoliko njih koji su bili već napola mrtvi.

Odjednom malo podalje spazi treperavu svjetlost. Dolazila je iz drvene kolibe koju je potres poštedio. Na ulazu je stajala grupa ljudi. Pristupi i ugleda ženu koja je netom donijela na svijet dijete, držeći ga u svom naručju. Pored nje stajao je njezin muž. Žena se zvala Marija, a njen muž Josip. Oko njih se širio blaženi mir. Činilo se da dijete budi život i zrači nadom usred ruševina. Mladi je pastir sjeo pored kolibe i umoran odmah utonuo u san. Ujutro ga probudi dječji plać. Sjetio se kako su ga stanovnici Banzana optužili da je ukrao Dijete Isusa. Uzme za ruku Josipa i Mariju s djetetom u naručju i reče: "Dođite sa mnom da im vratim Dijete." Na Badnjak su stigli u Banzano. Ušli su u crkvu. Ljudi su se okupljali na polnoćku. Pastir je uzeo dijete i položio ga u jaslice gdje je bilo prazno mjesto za Dijete Isusa. U taj tren osjetilo se škripanje tla. Velika crna ploca na koju je pastir polozio dijete, raspukla se, a stvorila se pukotina u obliku zvijezde. Ljudi su se najprije ukočili od zapre-paštenja, a zatim pali na koljena. Zavladala je savršena tišina. Mladi je pastir tad ispričao svoju priču. Stanovnici Banzana shvatiše da se Božić ne sastoji od gipsa-nih kipica. I otad se Božić u Banzanu slavi tako da mjesto Djeteta Isusa u jaslicama ostave prazno. Prazno mjesto je u obliku raspukle zvijezde ćiji krakovi pokazuju četiri strane svijeta. Prazno mjesto za Dijete Isusa od gipsa podsjeća ljude da se Bog treba roditi utjelovljen u njihovim srcima.

 

BLAGOSLOV OBITELJI

Blagoslov obitelji za Božić nije samo lijepi običaj nego i izražaj
naše vjere i pripadnosti Bogu i Crkvi. Svatko tko pozove
svećenika za blagoslov treba znati, da tada po svećeniku, sam
Krist ulazi u njegov dom da obitelji donese mir i radost. Sam
Krist preko svećenika navješta radosnu vijest spašenja u riječi
Božjoj, moli i okrepljuje članove obitelji svojim blagoslovom.
Prigoda je to,  naravno,  i za međusobno upoznavanje,
pogotovo kad svećenik prvi puta dolazi u obitelj koja ga
poziva. Neki možda iz nekoga straha da će im
svećenik što zamjeriti ili radi nekog drugog razloga,
nikad ne pozivaju svećenika u svoj dom.
Svećenik ništa posebno ne traži, osim otvoreno srce.
No, obitelj bi kod poziva trebala nastojati da svi clanovi po
mogucnosti budu na okupu. I ako imaju, trebaju pripremiti:

blagoslovljenu vodu, svijeću, križ i Sveto Pismo - Bibliju.

Nazovite svećenika već sada i s njime dogovorite termin.
Blagoslovi počinju odmah iza Božića